KULTURNO-ISTORIJSKI SPOMENICI

Kula Redžepagića

Redžepagića Kula je najstarija Kula u Plavu. Smatra se da je sagradio Hasan beg Redžepagić 1671. godine dok prema nekim izvorima Kula potiče iz 15. vijeka kada je podigao Ali Muče, potomak Ali Bega Redžepagića, radi odbrane od Albanskih plemena Klimenata i Bunjana.


Osim stambene uloge, Kule su imale i odbrambenu funkciju ne samo za jednu porodicu već za cijelu mahalu, tome svjedoče i otvori na zidovima odnosno puškarnice. Kula je pretvorena u muzej sa velikim brojem antikviteta, i zakonom je zaštićena. Dva sprata Kule sagrađena su od kamena dok je treći, takozvani Čardak sagrađen od drveta. O arhitekturi ove građevine i njenoj specifičnosti uči se i na univeriztetima širom svijeta. Kula je nekada na krovu imala i “Baba Finku” nalik minaretu samo znatno kraće, sa jabukom na vrhu, što je označavalo da je kuća musafirska i da je svaki dobronamjerni musafir dobrodošao. Na prostoru Plava postoji mnoštvo kula, a u nekima se i dan danas stanuje. Kule su nemjerljivo arhitektonsko blago ovog kraja i svjedok Osmanske vladavine, te ih treba obnoviti i sačuvati.

 

Manastir Svete Trojice

U selu Brezojevice, u podnižju brda Gradac, nalazi se manastir Svete Trojice. Manastir pripada eparhiji budimljansko-nikšićkoj Srpske pravoslavne Crkve.

Zapisi govore da je manastir sagradjen na zidinama starog manastira 1567. godine. Tada su dečanski kaludjeri dali nalog jeromonahu Nestoru i njegovoj bratiji da izgrade ili obnove manastir na odalama Lima. Predanje kaže da je manastir Svete Trojice podignut 30 godina prije manastira Visoki Dečani, a da je današnji oblik manastira gradjen na ruševinama prvobitnog zdanja kojeg su Turci razorili kada su pokorili Plavsku Župu. 

 

Stara džamija

Carska džamija u Plavu je sagrađena 1471. godine u starom gradu okruženom bedemima. U narodu je poznata i kao Stara džamija. S obzirom da je izgrađena na kupastom uzvišenju Meteriza svojim položajem dominira gradom. Džamija je bila dio kompleksa utvrđenja zvanog Dizdarev grad kojeg su činile kule za smještaj zaliha, oružja, oko kojeg je bio zid visine 3‐ 5 m. U blizini se nalazila i najstarija biblioteka u ovim krajevima.

Džamija je bila izgrađena od busika" i drveta i kao asker‐džamija „namijenjena onima koji su došli u ovaj kraj nakon uspostavljanja osmanske vlasti i bili njeni nosioci, sa kadijom na čelu, ili su bili stacionirani kao pripadnici regularnih osmanskih jedinica". Sadašnji izgled džamije je iz 18. vijeka. Renovirana je 1869/70, 1970 i 1986. godine. Njena osnova je pravougaona, dimenzija 14 X 8 m. Sastoji se iz prizemlja i sprata. Krov od šindre je pri renoviranju 1986. godine zamijenjen imitacijom šindre od termoplasta. Munare je od drveta, visoko 10 m i diže se iz krova. Prednji dio džamije tzv. sofe izgrađen je od drveta.

Posebnu umjetničku vrijedost imaju vrata na kojima se nalaze ugravirani ornamenti karakteristični za plavsko‐gusinjski kraj. Iznad vrata se nalazi tarih‐epigraf o renoviranju džamije iz 1869. godine pisan osmanskim jezikom. To je ujedno najstariji sačuvani tarih u plavsko‐gusinjskom kraju.